Na peteljci od trosnosti

"Glumčev povratak pjesništvu u novom mileniju dogodio se u izmijenjenom poetičkom i društvenom kontekstu. Nećemo preuveličavati činjenicu da je hrvatska poezija kroz to vrijeme obilno iživjela svoju 'splendid isolatio' i neoavangardističke opcije, osjetivši još jednom kušnju mimetičke verifikacije, neorealističke 'kupke'. Doista, nakon prevlasti 'semantičkog konkretizma', odnosno svih oblika verbalne euforije i jezične iščašenosti, ukazala se potreba za pisanjem 's pokrićem' referencijalnosti. Glumac nipošto nije slijedio nekakav trend neorealizma (ili neoegzistencijalizma), nego je do svoje 'verističke' ili čak naturalističke ekspresivnosti došao postupnim razvijanjem vlastita kontinuiteta samosvojne komunikativnosti i stavljanjem u igru vrlo osobna uloga." Tonko Maroević   Branislav Glumac posprema svijet na najsigurnije mjesto: na zaštićene artističke polovice dvadesetoga stoljeća. Pred mijenama ovoga stoljeća žurno treba pohraniti dragocjenosti prošloga vremena; dok ne bude kasno! Glumac strepi od prijetećega zakašnjavanja. Mirnoću kojom u zaštitnu odjeću stavlja stvarnost i njemu se čini prividnom. Gotovo sve je virtualno, osim zapažene pojedinosti, osim metaforičke odjeće, osim polaganja stvarnosti u točno određenu vitrinu. Neoegzistencijalitet smješten je na pravo i jedino mjesto! Na moćnu peteljku od trošnosti… Alojz Majetić