Novo iverje

Sredisnja licnost hrvatske moderne Antun Gustav Matos (1873.-1914.) svojim je djelom najizrazitiji predstavnik, iako ne i pripadnik, hrvatske moderne, kao i uzor sljedecih knjizevnih generacija. Za zivota je objavio tri zbirke novela i pripovijesti ("e;Iverje"e;, 1899; "e;Novo iverje"e;, 1900; "e;Umorne price"e;, 1909) koje, u rasponu od ljubavnih do satiricnih, variraju najrazlicitije teme. Novele se takoA er mogu podijeliti na one s tematikom iz domaceg, najcesce zagrebackog kruga, meA u kojima su i brojne autobiografske price, te one s bizarnim sadrzajem, u cijem su sredistu likovi cudaka i osobenjaka. U Matosevim proznim djelima, koja cesto ujedinjuju opreke, poput humoristicnog i pesimisticnog, osobito dolazi do izrazaja njegova stilska strategija koju je sam nazvao "e;artizmom"e;.Oko godinu dana nakon prve zbirke, MatoA u Zagrebu objavljuje i drugu, s naslovom "e;Novo iverje"e;. Uz uvodnu, na autobiografskim motivima utemeljenu pripovijest "e;Nekad bilo - sad se spominjalo"e;, istiA e se simbolistiA ka novela "e;Camao"e; koju je autor smatrao svojom najboljom priA om.