Bukača

Zavirite u najnoviju knjigu Martine Mlinarević za koju najavljuju da će biti još važnija od prethodne -  Huzura , koji je doživio sedam izdanja. " Bukača  je iskren zapis o snazi ljubavi, ali i ličnoj snazi Martine Mlinarević koja ne odustaje i kada najbliži iznevjere", kaže se u opisu knjige. „Smatram da je  Bukača  moje najintimnije i najogoljenije pisanje otkad pišem. Pisanje  Bukače  značilo je iskrvariti iz dna sebe, apsolutno zanemariti sve književne forme, očekivanja ili književnu kritiku, knjiga je to koja je morala biti napisana kao krik, kao opomena, kao testament i nauk svim djevojčicama sutrašnjice u Bosni i Hercegovini.  Bukača  je pobuna, razarajuća bol, izlazak iz šablona.  Bukača  je gorjeti za slobodu na lomači mahale.  Bukača  je priča o viktimizaciji, stigmatizaciji, predrasudama, licemjerju, moralnoj policiji u nemoralnoj zemlji, turbovjernicima što kamenuju drugačijeg od sebe, o prekrasnoj zemlji nađubrenoj stigmama, tabuima, šovinizmom, mržnjom.  Bukača  je ljubav iznad svega toga.“– kazala je autorica nedavno za Radiosarajevo.ba „Ima li nešto teže od raka za preživjeti, pitaće se oni koji nisu preživjeli Bosnu i Hercegovinu. Martina Mlinarević, osim raka, preživjela je i smrti koje su se mogle desiti nakon rizičnih operativnih zahvata i tugu nakon niza preventivnih operacija do kojih je rak doveo. Preživjela je i zemlju u kojoj je rođena, a to je bilo teže od svih smrti koje su joj se kod uzglavlja smjestile. I da joj je sve bilo potaman, ne bi bilo lako živjeti krajnosti koje je prate – od ljubavi, obožavanja, podrške i pažnje njenih čitatelja/ica, do talasa mržnje onih koji bi joj osporili svako slovo, svaki uzdah i korak, želeći da u njenom životu isključivo metastaze cvjetaju. „Tko ovaj film režira, jebo te život?!“, zapisaće autorica u  Bukači  dio iz sjećanja na jedno sneno njujorško jutro, kada je stigao poziv za njeno ambasadorsko imenovanje. Ko ovaj film režira pitaće se svi koji budu čitali  Bukaču  i saznati koliko u takvu režiju života stane, onog koji je opstao zahvaljujući ljubavi „koje se ne vjenčaju nego dišu i zahvaljujući kojima se preživljava“. Ali ima ljubavi, posebno u pomenutoj zemlji, zbog kojih se postaje bukača. Ako ne znate šta je bukača, pitajte one koji nad vjerskim obilježjima, vrućim supama na ispeglanim stolnjacima od nedjeljnog ručka i bračnim zavjetima žele neke druge živote prezirući vlastiti, pa samim tim i one koji/e se usude živjeti po ličnoj mjeri. Osim o ljudskom licemjerju, koji je tek u trećem planu, ovo je knjiga o tome koliko se radosti, kad se voli, može pronaći u formalno najnesretnijim okolnostima. Bukača  je do kosti iskren zapis o snazi ljubavi ali i ličnoj snazi Martine Mlinarević koja ne odustaje i kada je najbliži iznevjere. Doći će ova knjiga do svih koji su voljeli  Huzur , a ako ima onih koji za Martinu ne znaju, onda će i takve pronaći. Ipak, mnogo je važnije da stigne do djevojčica kojima je posvećena i da im bude nauk za budućnost, a valjda stigne i do onoga kojem je adresirana, jer imao ju je zašto roditi.’’