Kako su nastali Ratovi zombija

Hemon je oduvijek imao talent za komično, ali nikada dosad nije napisao nešto ovako urnebesno smiješno, brutalno i nadrealno.   Joshua Levin živi u Chicagu, s Japankom Kimmy, i želi biti scenarist. Nakon niza neuspješnih pokušaja, započinje pisati Ratove zombija i čini mu se da bi to napokon moglo biti nešto ozbiljno. Čekajući uspjeh, za život zarađuje predajući engleski jezik imigrantima. Među njima je i Bosanka Ana koja ima ljubomornog, ratom skršenog i nasilnog muža. Započinje aferu, ali vrlo brzo uslijedi i katastrofa, a događaji koje pratimo istovremeno su urnebesno smiješni i potresni, razotkrivajući pritom neke najneuralgičnije točke našeg doba.   „ Kako su nastali Ratovi zombija bavi se zadivljujućim rasponom ozbiljnih i ne tako ozbiljnih tema – seksom, smrću, obitelji, ratom, Bushevom administracijom, imigracijom, moralom, Amerikom, zombijima i smislom života – a da ni u jednom trenutku ne zvuči didaktično ili napuhano. Ono što ubrzo postaje vidljivo jest da Hemonove šale nisu samo šale, one govore o nečemu mnogo većem, bilo to u političkom, filozofskom ili moralnom smislu. Ovaj roman omogućuje, kao i sve najbolje komedije, da osjetimo melankoliju ispod njegove natmurenosti i apsurdnosti. Hemonov humor sprečava emocionalne dijelove romana da izgledaju sentimentalno dok intenzitet osjećaja sprečava njegove komične dijelove da izgledaju plitko. Uznemirujuća, misteriozna elegija svijetu u kojemu se živi bore kako bi održali krhki mir s nemrtvima.“ New York Review of Books   „Ne čitate često roman koji se tako lako kreće među referencama na filozofa Barucha de Spinozu, poludjele zombije i američku politiku a da pritom nimalo ne gubi na svojoj literarnoj suptilnosti. Roman Kako su nastali Ratovi zombija bosansko-američkog autora Aleksandra Hemona čitatelja baca s vrhova kreativne ekscentričnosti u dubine ljudske tragedije, da bi ga opet uzdigao, ne ostavljajući mu vremena ni da dođe do daha.“ Irish Times   „ Kako su nastali Ratovi zombija sulud je roman u najboljem smislu i nema mnogo autora kojima bi takvo što pošlo za rukom.“ Spectator