Sanjarije samotnog vozača

Naslov knjige oblikovan je kao parafraza naslova Sanjarije samotnog šetača J.J. Rousseaua, i to zato što se i ovdje naoko govori o jednoj temi, a zapravo se govori o svemu i svačemu. Riječ je, naime, o zbirci feljtona u kojima autor razmatra razne aspekte prometne problematike, proširujući vidik na društveni život i ljudsku narav. Govori se tu i o dijelovima automobila (šajba, rezervni kotač, retrovizor), i o drugim sudionicima u prometu (biciklisti, kamioni, motori), i o prometnim znakovima i propisima (crna točka, žmigavac), a napokon i o navikama vozača i o njihovu ponašanju u prometu. Autor u priču uvodi i svoja sjećanja na promet u posljednjih pedesetak godina, sjećanja na promjene koje su se u njemu zbile, i na konstante koje su sve to vrijeme ostale iste. Premda se koji put laćaju i sasvim ozbiljnih tema, ovi su tekstovi pisani lako i živahno, pa nije čudo što su privukli pozornost čitatelja u «Vijencu», gdje su izlazili u obliku kolumne.